Eshil : Okovani Prometej

ESHIL:

OKOVANI PROMETEJ

Bilješke o piscu:

Kao za većinu antičkih pisaca, tako i za Eshila nemamo mnogo biografskih

podataka. Rodio se 525. god. pr. n.e. u Eleusini. Potjecao je iz

zemljoposjedničkog roda. Bio je svjedok svrgnuća tiramide u Ateni,

uspostavljanja demokratskog uređenja i uspješne borbe protiv intervencije

aristokratskih država. Bio je, kako ga neki nazivaju, "otac tragedije".

Iz njegovih pjesama vidi se da je bio pristaša demokratske države, iako je

pripadao konzervativnoj grupaciji u samoj demokraciji. Ta je grupica imala

znatnu ulogu u Ateni u prvim desetljećima. Eshil je sudjelovao u borbi

protiv perzijanaca i to na bitki na Maratonu, kod Salamine i Plateje.

Eshilove političke simpatije očituju se u njegovim djelima. Engels ga je

opisao kao jasno izraženog tendencioznog pjesnika. Nastali su golemi

nesporazumi i svađe između Eshila i naroda. Uzroci tih nesporazuma nisu

poznati. Zbog tih nesporazuma morao je provesti posljedne godine života

na Siciliji izvan domovine. Znao je i prije odlaziti tamo i prikazivati svoje

drame. U sicilijanskom gradu Geli umro je 456. god. pr. n.e.

Sadržaj:

"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" - tim riječima Eshil započinje svoje djelo.

Zemlja je vrvila životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao

zemljom u svoju korist. Za takvo stvorenje mudri Prometej sin Japetov

uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te smjese nastane lik

po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez duše. Da bi stvorio dušu

uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka.

božica Atena mu je pomogla u tome što je tom liku udahnula duh

(božanski dah). Tako su nastali ljudi koji su mogli gledati i slušati, ali nisu

mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez smišljene osnove.

Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo

podučavati kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem,

hraniti se, lječiti se... ukratko - uputio ih je u sve životne potrebe.

Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i

Titane (stari bogovski rod). Prometej je bio tog Titanskog roda.

Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite.

U Mekoni organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila

prava i dužnosti ljudi. Prometej je zastupao ljudski narod kako ga bogovi

ne bi previše iskorištavali. On sa svojom lukavljušću želi prevariti bogove.

Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog bika

i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići,

mozak, utroba... ukratko - sve korisno, a u drugom većem kupu bijahu

kosti i salo. Zeus je rekao da je ta podjela nepravedna. Prometej mu je

predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći kup i

odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao

samo salo i kosti. Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za

savršen život - vatru. No Japetov sin je i za to našao rješenje.

Pomoću užarene tinjajuće treščice na zemlji je stvorio prvi plamen od

kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Zauzvrat je Zeus stvorio novo zlo.

Naredio je Hefestu, bogu vatre i umjetnosti, da napravi varljivi lik lijepe

djevojke. Sama Atena iz zavisti prema Prometeju ogrne djevojku sa

bijelom svjetlucavom haljinom, a glavu joj ovjenča svježim cvijećem i

zlatnom vrpcom. Hermo joj dade dar govora a Afrodita svaku dražesnost i

milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora.

Hermo odvede Pandoru na Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je

uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se čuva bilo kakvog božjeg dara.

Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli mirno,

slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun

nevolja i ulaskom u kuću ga otvori. Tako je na zemlju došlo zlo. U loncu je

bila samo jedna dobra stvar, a to je bila nada. Pandora nije dala nadi da

izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska. Eshil groznice i

razne druge beščujne, ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara

govora. Čak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake.

Sve krivice za taj čin Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama.

Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na stijenu Kavkaza pred

strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije

smio zaspati niti kleknuti nego samo mukotrpno stajati. Nezasitan Zeus

mu pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru.

Pojedena jetra bi svaki dan nanovo izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo u potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeja sa sobom. Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako Zeusa ne bi optuživali da je oslabio Prometej je morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške

stjene. Tako je Zeus mogao govoriti daj je Prometej još prikovan na Kavkaz.

Dojam o djelu:

Eshil u svom djelu prikazuje nastanak čovječanstva, ali taj nastanak nije

znanstveni nego vjerski. On opisuje Prometeja kao tvorca čovječanstva.

Slikovito nas opisuje kao predmet od ilovače bez sposobnosti ikakvog

razmišljanja. Sam razvoj uma ne prepuštaje čovjeku nago ga opisuje

poput jedne škole. U to vrijeme vjerovalo se u bogove i zbog toga u

svakom tadašnjem djelu sudbinu ljudi određuju bogovi, pa i u ovom.

Uz glavnu temu tj. nastajanje čovječanstva, opisuje i poštenost i

darežljivost ljudi prema stvoritelju. Eshil opisuje nastajanje zla kao

zavist i osvetu bogova. Tako on zamišlja nastajanje čovječanstva.