Homer : Ilijada
HOMER:
ILIJADA
O djelu:
Ilijada
je karakterističan ep, pjesma dulje pripovijesti u stihovima, u kojoj
se
govori o nekoj temi važnoj za zajednicu. Obuhvaća sva sveopća pitanja
i
probleme vremena iz kojeg potječe: religiju, socijalne probleme, da li je
čovijek
smrtan ili nije itd. Ilijada je pisana u karakterističkom heksametru
(stih
od šest stopa: 5 daktila i 1 spondej ili trohej). Heksametar kao
relativno
dugački stih bio je prikladan za opsežno i ravnomjerno
pripovijedanje.
Sastoji se od 24 ravnomjerna pjevanja. Homer je
slikovitost
ostvario: invokacijom: "Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju
sina...",
stalnim epitetima koji su karakteristični za epove: crni junaci, vrli
sini,
divan junak..., aliteracijom, asonancom, polisidetonom te
asidetonom.
Cijeli je ep pisan u inverziji čime je ostvarena ritmičnost i
dinamičnost
stiha. Svaki stih počinje velikim slovom, rima je isprekidana i
neujednačena
što ukazuje na slobodan stih. Najvažnije Homerovo stilsko
sredstvo
je hiperbola. Uveličava osobine junaka približavajući ih
savršenstvu
i nestvarnosti, no moramo uzeti u obzir da narodni
pripovjedači
ne drže do same autentičnosti priče već je pokušavaju
napraviti
što zanimljivijom. Ilijada se ističe uzvišenim i svečanim tonom,
pomalo
kao himna ratnih događaja.
Tema:
U
Ilijadi prevladavaju stalni motivi i teme: slike junačkih gozbi, prizori
borbi
i junačke smotre vojske. Temeljni motiv je srdžba tesalskog kralja
Ahileja
i njegova svađa sa kraljem Agamemnonom.
Kratki sadržaj:
Ilijada
nosi ime po Iliju, drugom imenu grada Troje. Sadržaj obuhvaća
zadnjih
51 dan u završnoj, devetoj godini rata koji se vodio između Troje i
Grčke
zato što je trojanski kraljevič Paris oteo lijepu Helenu, ženu kralja
Meneleja
i opljačkao kraljevsko blago. Radnja počinje odbijanjem grčkog
kralja
Agamemnona da vrati Kriseidu ocu, Apolonovom svećeniku, na što
se
on razbijesni i za osvetu pošalje kugu na grke. Pod pritiskom Ahileja i
ostalih
grčkih uglednika Agamemnon pristane vratiti kćer ocu, no sebi
zauzvrat
uzme Ahilejevu robilnju Briseidu. Tu počinje prava radnja epa.
Ahilej
se rasrdi, povuče iz vojske i rata te naloži majci da moli Zeusa da
oduzme
grcima ratnu sreću kako bi uvidjeli koliko su ogriješili o njega.
Nakon
brojnih poraza koje su Trojanci na čelu sa Hektorom nanijeli
grcima,
Agamemnon moli Ahileja da se vrati, te mu zauzvrat obećava
veliko
blago i Briseidu. Još uvijek obuzet srdžbom Ahilej odbije, no dade
vojsku
svom najboljem prijatelju Patroklu da povede grke u pobjedu. U
bitci
Patroklo umire od Hektorove ruke. Kad to čuje Ahilej obuze ga veliki
bijes,
te se odluči osvetiti za prijateljevu smrt. U dvoboju, koji je vrhunac
djela,
Ahilej ubije Hektora uz pomoć božice Atene. Danima poslije Ahilej
mrcvari
Hektorovo tijelo sve dok Hektorov otac ne zatraži sinove ostatke
ljubeći
Ahilejevu ruku (ruku sinove ubojice). Kad to Ahilej vidi prođe ga
srdžba
i bijes, te vrati tijelo. Ilijada završava pokapanjem Patrokla.
Uz
samo pripovijedanje radnje, Homer ubacuje opise prirode, iscrpne
podatke
o vojnicima i bojištima čime zapravo smiruje i usporava radnju.
Preko
teme rata, prikazuje zle sudbine ljudi i težak život. Poseban opis je
onaj
kada se Hektor oprašta od svoje žene i sina, znajući da odlazi u smrt
i
da ih više nikad neće vidjeti. Opisujući ratne događaje i prikazujući
brojne
žrtve, Homer nema određenu naklonost ni prema jednoj strani već
prema
žrtvama i njihovim obiteljima. Samim ratnim vremenom i
okruženjem,
Homer sebi otvara prostor da razvije sliku bojeva i prikaže
sjaj
grčkih i trojanskih junaka. Opisi ratnih zbivanja i sukoba svjedoće o
pjesnikovu
dobrom poznavanju ratnih događaja.
Analiza likova:
Homer
se koristi velikim brojem likova no u središte zbivanja stavlja
grčkog
junaka Ahileja. Ahilej je mlad
čovjek divne vanjštine i velike
hrabrosti.
Svojom izuzetnom vještinom ističe se kao najbolji grčki vojnik,
samom
svojom pojavom utjeruje strah neprijateljima. Pošten je i odlikuje
se
čvrstim i dobrim karakterom, no njegova slabost leži u nemoći da
svlada
žestinu vlastitih emocija. Ide prema smrti i razočarenju, da bi kroz
to
iskustvo spoznao cjelinu i smisao ljudske egzistencija na samom kraju
epa.
Kao
nekakva suprotnost njemu, javlja se trojanski junak Hektor koji se
bori
za domoljubne ciljeve i povodi patriotskim osjećajima čak žrtvujući
svoj
život, dok se Ahilej povodi za osobnim osjećajima bijesa i srdžbe.
Uz
smrtnike, važnu ulogu u Homerovom spjevu imaju i bogovi.
Opisuje
ih kao bića u ljudskom obliku sa nadnaravnim moćima,
ali
ljudskim karakterom, tako da se i oni povode za osobnim osjećajima
i
ciljevima miješajući se u rat. No to miješanje Homer ne prikazuje kao
neku
nadprirodnu silu, dapače kao nešto logično. Božansko djelovanje ne
prekida
tijek radnje čudesnim obratima događaja, već pridonosi njenom
razvoju.
Primjedbe
Objavi komentar