IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ: REGOČ

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:

REGOČ

Bilješke o piscu:

Ivana Brlić Mažuranić unuka je pjesnika Ivana Mažuranića,

koji je napisao "Smrt Smail-age Čengića". Otac joj je također poznati

pisac – Vladimir Mažuranić. Rođena je u Ogulinu, gdje je provela jedan

dio svog djetinstva, a ostali dio u Zagrebu u djedovoj kući. Školu je učila

privatno, posvećujući osobito brigu izučavanja jezika tako da je već u

najmlađim godinama govorila i pisala francuski, a kasnije još njemački,

ruski i engleski. U 18. godini udaje se za Vatroslava Brlića, odvjetnika i

političara u Slavonskom Brodu. Umrla je u Zagrebu 21. 09. 1938. g.

Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nevaljani" (1902.), "Škola i praznici"

(1905.), "Slike" (zbirka pjesama 1912.), "Zgode Šegrta Hlapića" (1913.),

"Priče iz davnine" (1916.)...

Tema:

Susret Kosjenke s Regočom te svađa između dva sela

Likovi:

Kosjenka – Vila

Regoč – Div

Liljo – Najpametniji i najljepši dječak iz oba kotara

Kratki sadržaj:

Radnja započinje na livadi s konjima na kojima jašu prekrasne vile.

Najmlađa među njima, Kosjenka, dobila je najbržeg konja koji je odvoji od

ostalih vila i odvede preko širokih ravnica, šuma, sve do grada Legena

gdje Kosjenka upoznaje Regoča, ogromnog diva koji je cijeli svoj život

proveo brojeći srušene zidine grada Legena. Pošto tamo vječno pada

snijeg odnosno nikada nema ljeta, Kosjenka i Regoč odlaze tražiti dva sela

koja su se Kosjenki učinila prelijepim dok je jurila na svom hirovitom

konju. Kopajući ispod zemlje (jer je Kosjenka željela vidjeti što je ispod

nje), Regoč i Kosjenka nailaze na mnoge probleme koje uspješno

rješavaju te tako dolaze do svog cilja. Izašavši na svjetlo dana Kosjenka

upoznaje male pastire s kojima se vrlo brzo sprijatelji, a Regoč upoznaje

Ljilju, najpametnijeg i najljepšeg dječaka u oba kotara, koji mu ispriča

nesretnu priču o oba sela. Naime, stanovnici i jednog i drugog sela bili su

u stalnoj zavadi pa su se starješine Ljiljinog sela uputile prema rijeci

Zlovodi u namjeri da otklone nasip i tako potope susjedno selo.

No brza i jaka rijeka Zlovoda potapa oba sela, a pastiri se spašavaju tako

što ih Regoč prenosi na uzvisinu do koje još nije dolazila voda. Svi bi tako

gledali kako Zlovoda ruši sve što se pred njom nađe, da se Kosjenka ne

dosjeti i poviče Regoču da rupu kroz koju je prolazila voda začepi svojim

tijelom. Nakon nekoliko pokušaja Regoč ipak zaustavlja vodu,

te tako izazove val veselja koji brzo splasne jer su oba sela bila pod

vodom bez žive duše. Tužni pastiri priopćavaju Kosjenki, koja ih je u

međuvremenu jako zavoljela, da nemaju kako živjeti jer nitko od odraslih

nije preživio, ne znaju obrađivati zemlju, a da i znaju sve je ionako pod

vodom. Tada Ljiljo naredu Regoču da probuši rupu u zemlji koja proguta

svu vodu i ponovo se pokažu krovovi sela, a na njihovo najveće

iznenađenje na jednom prozoru ugledaju lica djeda i bake.

Otad pastiri žive u sreći i veselju sagradivši samo jedno selo, a usred sela

je kula u kojoj je živjela prelijepa Kosjenka. A što je bilo s Regočom?

On se  naime uplašio kad je vidio naborana lica djeda i bake te je pomislio

da su oni proživjeli strašne muke, pa tako on krene nazad u svoj hladni

Legen, a ionako ga se je zaželio.