IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ: ŠUMA STRIBOROVA
IVANA BRLIĆ
MAŽURANIĆ:
ŠUMA
STRIBOROVA
Bilješke o piscu:
Ivana
Brlić Mažuranić rođena je 1874. godine u Ogulinu, gdje je i živjela
do
svoje šeste godine. Poslije toga živi u Zagrebu i pohađa privatnu školu,
posvećujući
osobitu brigu izučavanju jezika, te je u najmlađim godinama
govorila
i pisala francuski, a kasnije je još naučila njemački, ruski
i
engleski jezik. Objavila je sljedeća djela: "Valjani i nezadovoljni",
"Škola
i praznici", "Slike", "Čudnovate zgode šegrta
Hlapića",
"Priče
iz davnine", "Knjiga omladini", i još neka poučna djela.
"Priče
iz davnine" doživjele su niz izdanja u zemlji i prevedene su
na
desetak europskih jezika: engleski, švedski, češki, danski, ruski,
slovački,
njemački, francuski, talijanski i ukrajinski. Neki strani književnici
povezivali
su "Priče iz davnine" s narodnim pričama, ali poznato je da se
radi
o originalnom djelu koje sa narodnim pričama povezuju samo likovi i
mjesta
iz hrvatske mitologije. Ivana Brlić Mažuranić umrla je u Zagrebu
21.9.1938.
godine.
Mjesto radnje:
Šuma
Striborova, selo
Vrijeme radnje:
Davno
Tema:
Ljubav
majke prema sinu
Osnovna misao:
Dobro
pobjeđuje zlo
Likovi:
Majka,
sin, snaha, Malik Tintilinić, Domaći, Stribor i djevojka
Kratki sadržaj:
Neki
je momak ušao u šumu Striborovu, a da nije znao da je ona
začarana
i da se u njoj događaju razna čuda. Šuma je morala ostati
začarana
sve dok u nju ne dođe netko kome je draža njegova nesreća
od
sve sreće ovoga svijeta. Kada je momak nasjekao drva i sjeo na panj
da
se malo odmori, iz panja izađe zmija i počme se motati oko momka.
Ali
to nije bila prava zmija, već djevojka koje je bila ukleta radi grijeha i
zlobe,
a mogao ju je osloboditi samo onaj tko bi se njome oženio.
Momak
je pomislio da je zmija toliko lijepa da bi je mogao ponijeti kući.
Pomislivši
kako je momak glup zmija se odmah pretvori u djevojku,
te
ga zamoli da je povede kući i oženi se njome. Zbog zlobnih misli
djevojci
- zmiji u ustima je i dalje zmijski otrov. Momak je bio dobar,
plašljiv
i stidljiv, i bilo mu je neugodno da ne ispuni želju zmiji, koja se
radi
njega pretvorila u djevojku. Bila mu je i ljepa, a on onako neuk nije
mogao
znati što joj je u ustima. Momak je poveo djevojku kući u kojoj je
živio
sa svojom starom majkom. Majka je bila stara i mudra, te je odmah
vidjela
kakva joj je snaha i što ima u ustima. Pokušala je objasniti sinu da
je
pogriješio i da je u kuću doveo zmiju, ali se on naljutio i još pomislio da
mu
je majka vještica. Tako su njih troje nastavili živjeti zajedno, ali ne i
složno.
Snaha je bila zlobna, proždrljiva i goropadna. Htjela se riješiti
majke,
a sin je šutio samo da joj ugodi. Jednog dana kad je majka bila
toliko
nesretna da je poželjela umrijeti, pred kućom na hladnoći ugleda
siromašnu
djevojku koja prodaje treščice. Majka nije imala novca,
ali
uzme nekoliko grančica, a djevojci je iz zahvalnosti zakrpala poderan
rukav
na staroj haljini. Uvečer su sin i snaha otišli u posjet kumovima,
a
majka je ostala sama. Morala je ugrijati vodu dok se oni vrate,
te
potpali vatru onim treščicama što ih je kupila od siromašne djevojke.
Kada
se vatra rasplamsala začulo se pucketanje, a iz svake treščice pojavi
se
veseli plamićak. Bili su to Domaći. Majka je pomislila da joj to Bog
šalje
utjehu, veselila se zajedno sa njima, ali svoju tugu nije zaboravila.
Ispriča
Domaćima svoju nesreću i zamoli ih za pomoć. Jedan od domaćih,
Malik
Tintilinić, predloži da pod kokoš podmetnu svračja jaja, a snaha će
se
polakomiti i kao svaka šumska guja isplaziti jezik. Tada će sin vidjeti
što
je učinio. Kako su se dogovorili tako su i učinili. Kada je došlo vrijeme
izlegli
su se svračići, a snaha zapovijedi majci da donese gnijezdo i pozove
selo
da se pohvali. Kad je ugledala svračiće isplazila je svoj tanki zmijski
jezik
i tako je cijelo selo saznalo da je ona zmija, a ne žena. No sina ni
ovo
nije opametilo. Toliko se naljutio na majku da ju je otjerao iz kuće,
iako
je vani bio snijeg. Majka je žalosno išla preko snježnih polja,
a
kada više nije mogla dalje zapalila je vatru od one treščice i ponovno su
se
pojavili Domaći. Majka im je ispričala što se dogodilo i oni je povedu do
svog
starješine Stribora. Sve mu ispričaju, a on majci ponudi sa se vrati u
svoje
rodno selo, u svoju mladost koja će vječno trajati, i tako zaboraviti
na
sve svoje brige pa i sina. Kad je majka to čula zahvali Striboru na
dobroti
i odluči ostati u svojoj nesreći, radije nego da zaboravi sina,
makar
i za sve blago ovog svijeta. Nakon tih riječi nestadoše sve čarolije u
šumi
Striborovoj. Nestadoše Stribor i Domaći, snaha se pretvori u zmiju,
a
majka i sin su ostali sami usred šume i sretno su se vratili kući.
Sin
je majku zamolio da joj oprosti, iako mu ona zbog ljubavi nikada nije
ni
zamjerila, a poslije se oženio sa djevojkom koja je prodavala treščice,
tako
da su kasnije sve troje sretno živjeli.
Primjedbe
Objavi komentar