Vjenceslav Novak : U glib
VJENCESLAV NOVAK:
U
GLIB
Bilješke o piscu:
Vjencelav
Novak (1859. - 1905). Bio je mlad, ali i plodonosan pisac.
Sa
23 godine napravio je svoje prvo djelo - pripovijest “Maca”, a njegov
posljednji
roman je bio “Tito Dorčić”. Rođen u Senju. Širinom područja
koje
je u svojim spisima obuhvatio nadvisuje sve hrvatske pripovjedače
svog
doba, u svojim opisima nije samo opisivao zavičaj već i raznolikost
hrvatskog
života. U svojim je romanima i pripovijestima zahvatio četiri
područja:
grad Senj u svojoj prošlosti i u svome vremenu, Podgorje,
hrvatsko
građanstvo i malograđanstvo, Proletarij. Bio je prvi hrvatski
pripovjedač
koji je u kniževnim djelima sustavno iznosio pojave
socijalizma
u Hrvatskoj i pokušao ukazati na goruća društvena pitanja.
No
on je otišao i mnogo dalje. U svojim je djelima “ulazio” u svijet
sirotinje,
učenika, prosjaka, izganika i beskućnika.
Cjeloukupni
Novakov književni rad, bez obzira na područja iz kojih je
uzeta
građa pojedinih pripovijesti, ima izrazito socijalno značenje.
Vrsta djela:
Socijalna
pripovijetka
Mjesto radnje:
Zagreb
Vrijeme radnje:
Krajem
19 st.
Tema:
Odnos
siromašnih i bogatih
Ideja:
“Bogat
čovjek ne smije uzeti ono što je namijenjeno siromahu.”
Jezik i stil:
Djelo
obiluje dijalozima, personifikacijama, epitetima, kontrastima.
Kratki sadržaj:
Uvod
Upoznajemo
lik Artura, bogataša koji dobiva stipendiju i potporu,
te
siromaha Jakova koji se bori za život i dobivanje stipendije mu je sve.
Zaplet
Jakovov
dolazak i upoznavanje sa svojim možda budućim cimerom
(sve
je ovisilo o stipendiji), odlazak u dekanat da vidi je li dobio stipendiju.
Vrhunac
Saznanje
da Jakov nije dobio stipendiju, odlazi u neki obližnji kafić,
odlazak
kući i dolazak Artura kod njega, Pavličevićeva “jezikova” juha.
Rasplet
Artura
grize savjest te obećava da će pokušati nešto napraviti,
piše
pismo ocu da neće prihvatiti stipendiju, odgovor oca na pismo
jedan
je od zaključaka na djelo.
Dojam o djelu:
Djelo
može emotivno djelovati na svakoga, a kamoli ne na neko
osjećajnog
poput mene. Pisac je u ovom djelu odlično prikazao razliku
između
siromašnih i bogatih na primjeru bogatijeg i manje talentiranog te
siromašnijeg
i puno više talentiranog učenika. Bogatiji “uzima” stipendiju
siromašnijem.
Ja osobno ne volim takvu vrstu nepravde i to je razlog
zašto
je ovo djelo emotivno djelovalo na mene. Takve stvari se događaju
i dan
danas, kako se onda ne bi događale i prije 100 godina. To je sve
nepravda
koju treba ispraviti.
Primjedbe
Objavi komentar