Marin Držić : Novela od Stanca
MARIN DRŽIĆ:
NOVELA
OD STANCA
Bilješke o piscu:
Marin
Držić (1508. - 1567.) rođen je u Dubrovniku, u pučanskoj obitelji.
(U
istoj obiteljskoj lozi rođen je oko pola stoljeća prije i pijesnik Džore
Držić).
Kad mu je bilo trideset godina, Vijeće umoljenih Dubrovačke
Republike
jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv. Marije.
Odlazi
na studij u Sienu u Italiju gdie će se zadržati sedam godina. Biran
je (1541.)
za vicerektora Sveučilista u Sieni. Nakon povratka u Dubrovnik
(1545.)
susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč
i
Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Godine 1548. “Pomet družina”
je
izvela “prid Dvorom” njegovu komediju Pomet. Taj je tekst u
međuvremenu
zagubljen. Sljedeće godine (1549.) izvedena je Tirena,
a u
idućih deset godina i sva ostala djela. 1562. Držić je napustio
Dubrovnik.
Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti,
a
mletački ga je biskup postavio za kapelana. U Veneciji je živio
posljednjih
pet godina života. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla.
Njegova
najznačajnija djela su: Pomet, Tirena, Novela od Stanca,
Dundo
Maroje, Pjerin, Mande, Arkulin, Skup, Grižula, Hekuba.
Kratki sadržaj:
Mladi
su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro
svake
večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako
varaju
svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je
opisao
kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu
roditelji
odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je
rekao
da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije
našao
stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi
mu
mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je
pričati.
Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio
ugostiti
pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da
je
on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao
Stancu
da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je
došao
u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao
da
mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se
pozdravili
i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac
vijeruje
sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao
Stancu
oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. Jedna je vila
pričala
Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica
uzela
sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru
počeo
je vikati za njima ali je već bilo prekasno.
Analiza likova:
Stanac
Stanac
je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi
prodao
kozle, sir i grudicu te da nešto zaradi. On je bio jako naivan i
vjerovao
je da se Sedmi muž (Dživo) pomladio, pa je pomislio da se to
može
dogoditi i njemu.
Vlaho, Miho i Dživo Pešica
Mladi
Dubrovčani koji se žele u karnevalskoj noći zabaviti.
Dživo,
najdomišljatiji među njima, preobučen u seljačku nošnju
predstavlja
se Stancu kao Sedmi muž, trgovac iz Gacka. On je opisao
Stancu
kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije
ga
nitko primio u svoju kuću, te su ga vile pomladile.
Zaključak:
Držićevo
djelo nas uči kako ne smijemo vjerovati sve šta nam netko kaže,
pogotovo
strana osoba, bez obzira na to koliko nam to pogodovalo.
Naša
naivnost nam na kraju može škoditi i dovesti nas u neprilike.
Primjedbe
Objavi komentar