Marin Držić : Novela od Stanca

MARIN DRŽIĆ:

NOVELA OD STANCA

Bilješke o piscu:

Marin Držić (1508. - 1567.) rođen je u Dubrovniku, u pučanskoj obitelji.

(U istoj obiteljskoj lozi rođen je oko pola stoljeća prije i pijesnik Džore

Držić). Kad mu je bilo trideset godina, Vijeće umoljenih Dubrovačke

Republike jednoglasno ga je izabralo za orguljaša stolne crkve Sv. Marije.

Odlazi na studij u Sienu u Italiju gdie će se zadržati sedam godina. Biran

je (1541.) za vicerektora Sveučilista u Sieni. Nakon povratka u Dubrovnik

(1545.) susreo je austrijskoga grofa Rogendorfa s kojim će putovati u Beč

i Carigrad i ostati s njime oko dvije godine. Godine 1548. “Pomet družina”

je izvela “prid Dvorom” njegovu komediju Pomet. Taj je tekst u

međuvremenu zagubljen. Sljedeće godine (1549.) izvedena je Tirena,

a u idućih deset godina i sva ostala djela. 1562. Držić je napustio

Dubrovnik. Postao je i urotnik protiv oligarhijske dubrovačke vlasti,

a mletački ga je biskup postavio za kapelana. U Veneciji je živio

posljednjih pet godina života. Pokopan je u bazilici Svetih Ivana i Pavla.

Njegova najznačajnija djela su: Pomet, Tirena, Novela od Stanca,

Dundo Maroje, Pjerin, Mande, Arkulin, Skup, Grižula, Hekuba.

Kratki sadržaj:

Mladi su se Dubrovčani (Vlaho, Miho i Dživo Pešica) sastali, kao skoro

svake večeri, nakon što su im roditelji išli spavati. Govorili su o tome kako

varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je

opisao kako on vara svoje roditelje, njegov otac zatvori kuću a čim mu

roditelji odu u krevet on se obuče i izađe kroz prozor svoje sobe. Miho je

rekao da je čuo da je jučer u grad došao neki smiješan gospodin koji nije

našao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi

mu mogli učiniti neku novelu (šalu). Dživo je otišao kod Stanca i počeo je

pričati. Stanac mu je rekao da je donio tržak te da ga nitko nije htio

ugostiti pa je morao prenoćiti na ulici kraj fontane. Dživo mu je rekao da

je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem Dživo je rekao

Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, već da su ga pomladile vile kad je

došao u grad. Dživo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao

da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Dživo su se

pozdravili i Dživo je otišao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac

vijeruje sve što mu se kaže. Nakon što je Dživo opisao što je ispričao

Stancu oni su se obukli u vile i otšli ga malo zafrkavati. Jedna je vila

pričala Stancu, zatvorila mu oči i zavezala ruke, dok su mu druga dvojica

uzela sir, tele i grudu a novac su mu ostavili. Kad je Stanac otkrio prevaru

počeo je vikati za njima ali je već bilo prekasno.

Analiza likova:

Stanac

Stanac je stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istočne Hercegovine da bi

prodao kozle, sir i grudicu te da nešto zaradi. On je bio jako naivan i

vjerovao je da se Sedmi muž (Dživo) pomladio, pa je pomislio da se to

može dogoditi i njemu.

Vlaho, Miho i Dživo Pešica

Mladi Dubrovčani koji se žele u karnevalskoj noći zabaviti.

Dživo, najdomišljatiji među njima, preobučen u seljačku nošnju

predstavlja se Stancu kao Sedmi muž, trgovac iz Gacka. On je opisao

Stancu kako je i on bio star kad je došao u Dubrovnik i na svu sreću nije

ga nitko primio u svoju kuću, te su ga vile pomladile.

Zaključak:

Držićevo djelo nas uči kako ne smijemo vjerovati sve šta nam netko kaže,

pogotovo strana osoba, bez obzira na to koliko nam to pogodovalo.

Naša naivnost nam na kraju može škoditi i dovesti nas u neprilike.