Marin Držić : Dundo Maroje

MARIN DRŽIĆ:

DUNDO MAROJE

Kratki sadržaj:

Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisuća dukata da ode iz

Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu, te mu je još rekao

da ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je način novčano

pohlepan otac mislio da će mu se sin Maro obogatiti.

Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu.

Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao odmah je

sa svojom slugom Bokčilom otišao u Rim da ga nađe. U potrazi su mu

pomagali neki dubrovčani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš.

Novce je potrošio na djevojku Lauru.

Kad se u Dubrovniku doznalo što Maro radi u Rimu, došla je i njegova

vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih

je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca

(čula je razgovor Bokčila i Popive).

Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje

(zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva

savjetovao da uzme Lauri tri tisuće dukata, što je on ubrzo zatim i učinio

(kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin

sreli, raspravili i razjasnili.

Potom dolazi do svađe između Mare i Laure jer Maro nije htio priznati

za Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeška, nijemca) da laže.

Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo

i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.

Potom se svi vraćaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio

Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva je izgubio dugoželjenu Petrunjelu.

Analiza djela:

Dundo Maroje sastavljen je na način plautinsko-talijanskih komedija

šesnaestoga stoljeća, u kojima se pjesnička mašta napinje i natječe kako

će intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti čin, ne pazeći da zgode budu

udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode u velikom broju,

tako da čovjeku treba mnogo razmišljanja da se sabere i razabere.

Ova komedija svojom zapletenošću i originalnošću daleko nadmašuje

ostale komedije koje su nastale u to doba.

Usporedba Dunda Maroja i Marka:

U ovom djelu u najvećem su kontrastu sin i otac.

Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro je rastrošan.

Po mom mišljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastu

zato jer nije dobro biti veliki škrtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnik

kao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.

Kontrasti:

U ovom djelu možemo naći neke kontraste kao što su:

1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija).

    Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje

    a mlađu Maro.

2. Građansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih:

    Građansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizražajan,

    dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i snalažljiv.

    Mislim da Držić zauzima negativan stav prema prvom sloju,

    tj. prema građansko-patricijskom sloju.

Dojam o djelu:

Ovo djelo mi se veoma sviđa jer je napisano takvim jezikom da ga

mogu svi razumjeti tj. nije preteško za shvatiti, a radnja je zanimljiva.

Mislim da nam je pisac ovom dramom želio prenijeti poruku da ne

smijemo biti ni rasipni kao Maro, a ni škrti kao Dundo Maroje,

već da moramo biti negdje između ova dva lika. Ova drama je i danas

aktualna zato jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici, a i oni koji

su veoma škrti.