Biblija - Poslanice apostola Pavla

POSLANICE APOSTOLA PAVLA

1.     Poslanica Rimljanima

2.     Prva poslanica Korinćanima

3.     Druga poslanica Korinćanima

4.     Poslanica Galačanima

5.     Poslanica Efažanima

6.     Poslanica Filipljanima

7.     Poslanica Kološanima

8.     Prva poslanica Solunjanima

9.     Druga poslanica Solunjanima

10.    Prva poslanica Timoteju

11.    Druga poslanica Timoteju

12.    Poslanica Titu

13.    Poslanicu Filemonu

14.    Poslanica Hebrejima

Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od početka smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. Redosljed poslanica koji je utemeljen od davnine ne temelji se na vremenu postanka. Smatra se da je prva poslanica napisana od godine 51. se zvala se "prva poslanica Solunjanima". Poslanice su sastavni dio Pavlova

misionarenja. Iz njih doznajemo temeljne točke Pavlove propovjedi kojoj je u središtu Krist raspeti i proslavljeni.

POSLANICA RIMLJANIMA

Poslanica Rimljanima je najopsežniji i teološko najbogatiji Pavlov spis. Sastoji se od: uvod, spasenje po vjeri, opća potreba spasenja, spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krista, svetost Kršćana, božja vjernist i Izraelova nevjernost i dužnosti Kristovih vjernika.

Apostol Pavao naumio je širiti svoje misionarenje na zapad sve do Španjolske. Očekuje da će ga u tome potpomoći rimska crkvena zajednica. Smatra da Rimljane treba upoznati s Evanđeljem te im upućuje neku vrst pisma gdje iznosi svoje glavne stavove propovjedanja. Temeljnu tematiku navješta u "Spasenju po vjeri": Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ovo slika Božja za spasenje svakomu vjerniku, jer se u njemu očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: Pravednik će živjeti od vjere.

Od svog obraćenja, kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada, Pavoao je sve više produljivao svoju ključnu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Božjega za spasenje čovječanstva. To osvjedočenje bilo je pokretač misionarskog rada. U tom svijetu on je razumio Bibliju, povijest, smisao i nesmisao židovskog Zakona, smisao čovjeka, čovječanstva i svemira. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izlaže u poslanici Rimljanima. U njoj su posebno značajne teme: smisao apostolstva, definicija Evanđelja, naravna spoznaja Boga, čovječanstvo bez Krista, spasenje po Kristu, Abraham kao prototip vjere, Krist i Adam, misterij krštenja kao pokristovljenja, ropstvo Zakona i sloboda ljubavi, bit spasenja, poziv Izraela, moral koji proistječe iz povezanosti s Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri.

  Uvod

Pozdrav

Pavao, sluga isusa Krista

Pozvan za apostola,

Određen za Evanđelje Božje,

Koje je Bog unaprijed obećao

Po svojim prorocima

U svetim pismima

O svome sinu, koji je, po tijelu

rođen od potomstva Davidova,

A koji se uskrsnućem od mrtvih

-po duhu svetom-

pokazao kao sim Božji, sa svom vlašću:

Isus Krist, naš Gospodin,

Po kome smo i mi primili

Milost i apostolstvo

da na slavu njegova imena

propovjedamo poslušnost-vjeru

među svim narodima

među kojima ste i vi pozvani

da budete pripadnici Isusa Krista-

svim ljubimcima Božjim u Rimu,

pozvanima da budu sveti.

Milost vam i mir od Boga, Oca našega

i Gospodina Isusa Krista!

  Spasenje po vjeri

Evanđelje-sila Božja

uistinu, ja se ne bojim Evanđelja

jer ono je sila Božja za spasenje

svakomu vjerniku, kako, u prvom redu

Židovu tako Grku.

Jer u njemu se očituje pravednost Božja,

iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano:

"Pravednik će živjeti od vjere"

  1.Opća potreba spasenja

Sastoji se od više poglavlja:

*Slabost i krivnja pogana

*Krivnja Židova

*Kršenje Zakona

*Samo obrezanje ne opravdava

*Božja vjernost i židovska nevjernost

Zaključak:

Grijeh i krivnja su općeniti. Sve što Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom, a cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj. Zakon služi samo točnoj spoznaji grijeha.

  2.Spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krisa

*Očitovanje Božje pravednosti

*Nema mjesta ljudskom ponosu

*Abraham opravdan vjerom

*Vjera osigurava konačno spasenje

*Adam i Krist-grijeh i opravdanje

  3.Svetost Kršćana

*Krštnje sjedinjuje s Kristom

*Od ropstva k milosti

*Kršćanin slobodan od Mojsijeva zakona

*Učenici Zakona

*Unutrašnja borba

*Duh sveti donosi slobodu snagu i slavu

*Ljubav Božja prema nama

  4.Božja vjernost i Izraelova nevjernost

*Prednost Izraela

*Bog nije nevjeran

*Bog nije nepravedan

*Uzrok Židovskog pada

*Opravdanje po vjeri

*Židovi su odbacili radosnu vijest (Evenjđelje)

*Nije odbačen sav Izrael

*Izraelov pad donio spasenje poganima

*Opomena kršćeanima poganskog porijekla

  5.Dužnosti Kristovih vjernika

*Predanje Bogu

*Uslužnost iljubav u zajednici

*Ljubav prema neprijateljima

*Poslušnost državne vlasti

*Ljubav, srž svih zapovijedi

*Dan spasenja uskoro dolazi

*Obzir prema slabima u vjeri

*Sloboda i ljubav

*Kristov primjer

Zaključne napomene:

ovim riječima se obraća Rimljanima:

Ja sam osobno, braćo moja, za vas ovjeren da ste i sami puni čestitosti, prepuni svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga. Ali sam vam pisao-djelomično i slobodnije-da vas, tako reći podsjetim na poznato, oslanjajući se na milost koju mi je Bog dao dabudem službenik Krista Isusa kod pogana, da kao svećenik poslužim Evanđelje Božje, kako bi pogani postali ugodna žrtva, posvećena Duhom Svetim...

PRVA POSLANICA KORINĆANIMA

Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski grčki grad sa dvije luke. Pavao je došao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. Ostao je tamo 18 mjeseci, gdje nas potanko izvješćuje o početcima korintske Crkve. Crkvenu zajednicu sačinjavali su većinom kršćani i nekolicina obraćenih Židova iz nižih društvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korinćanima piše is Efeza, zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. Tom poslanicom želi uspostaviti jedinstvo duha i da odgovori na više praktičnih pitanja, koja su nastala u životu made Crkve.

    Teme poslanice Korinćanima

*Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kršćanske propovjedi

*Izlaže spolni i ženidbeni moral

*Daje temeljne smjernice o kršćanskoj slobodnoj savjesti

*Utemeljuje dužnosti propovjednika Evanđelja

*Raspravlja o izvanrednim darovima i službama u crkvi

*Uskrsnuće Kristovo koje je jamstvo našega uskrsnuća

Prva poslanica Korinćanima sastoji se od:

1.Osuda razdora i javnih sablasti

*Razdor među vjernicima

*Mudrost svijetska i mudrost Božja

*Prava uloga propovjednika

*Dostojanstvo Kršćanima

*Apostolska služba

*Opomene

*Rodoskrvnitelj

*Poziv na poganske sudova

*Bludnost

2.Odgovori na različita pitanja:

*Ženidba, neženstvo i djevičanstvo

*Blagovanje mesa žrtvovaog idolima

*Duhovni darovi-Himna ljubavi

*Uskrsnuće

  Himna ljubavi

Himna ljubavi je najvažniji dio Prve poslanice Korinćanima, gdje Pavao

raspravlja o duhovnim darovima, očitovanje i djelovanje Duha Svetoga u izabranim vjernicima. Pavao ovdje uči da svi darovi dolaze od jednog te istog Duha, koji im daje u korist zajednice i zato obdareni treba da se njima služe u korist zajednice, a najveća je od svega ljubav koja mora vladati u svima. Bez ljubavi ništa nema svoj pravi smisao i svrhu postojanja.

   Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi,

ili cimbal što zveči.

  Kad bih imao dar proricanja

i znao sve tajne,

i sve znanje;

kad bih imao puninu vjere,

tako da bih brda premještao,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih ništa.

  Kad bih na hranu siromasima

razdao sve svoje imanje,

kad bih tijelo svoje predao

da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao,

ništa mi koristilo ne bi.

  Ljubav je strpljiva,

ljubav je dobrostiva;

ljubav ne zavidi,

ne hvasta se,

ne oholi se.

  Nije nepristojna, ne traži svoje,

ne razdražuje se,

zaboravlja i praŠta zlo;

ne raduje se nepravdi

raduje se istini.

  Sve ispričava, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

  Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? Ona će isčeznuti!

Jezici? Oni će umuknuti!

Znanje? Ono će nestati.

  Jer, nesavršeno je naše znanje,

i ne savršeno naše proricanje.

  Kada dođe što je savršeno,

iščeznut će što je nesavršeno.

  Kad sam bio djete,

govorio sam kao dijete,

mislio kao dijete,

sudio kao dijete.

Kad sam postao zreo čovjek,

odbacio sam što je djetinje.

  Sad vidimo u ogledalu, nejasno,

a onda ćemo licem u lice.

Sad nesavršeno poznajem,

a onda ću savrŠeno spoznati

kao Što sam spoznat.

  Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav

- to troje - ali je najveća među njima ljubav.

PSALAM 136

Litanija zahvalnica:

Aleluja!

Hvalite Jahvu, jer je dobar:

vječna je ljubav njegova!

Hvalite Boga nad bogovima:

vječna je ljubav njegova!

Hvalite Gospodara nad gospodarima:

vječna je ljubav njegova!

Tu se govori o velikim čudima koje je učinijo Bog; stvaranje zemlje, vode,

svijetla i tame, spašavanje izraelskog naroda, izgon Židova i vođenje Židova u obečanu

zemlju.

  Judita

Judita je jedna od povijesnih knjižica, pisana Hebrejskim jezikom. Vrlo je

slobodna u iznošenju povijesnih i geografskih podataka, ali glavni joj je cilj ne povijest nego pouka što iz povijesti proizlazi. Judita je jedan od najdramatskijih, biblijskih opisa. Knjiga veliča židovsku religiju i rodoljublje. Religija je toliko nacionalna, zakonska i praktična, da se izjednačuje sa samim životom naroda i domoljubljem. Obrana židovske

domovine je obrana života i vjere. Judita je simbol židovskog naroda koji bijedan i osiromašen poput udovice Judite dolazi u sukob s svojim neprijateljem u liku Holoferma, koji je bio navodni Nabukodonosorov vojskovođa. Prizor se događa u Esdrelonu blizu Armagedona. Knjiga je pisana u Palestini u vrijeme Grčke vladavine u drugom ili početkom prvog stoljeća prije Krista. Judita se sastoji od pet dijelova:

Holofernov vojni pohod

Opsijedanje Betulije

Judita

Judita i Holofern

Pobjeda

Holofernov vojni pohod

Nabukodonosor kralj Asiraca, vladao je u velikom gradu Ninivi. U to vrijeme ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kralj Nabukodonosor uputi poruku svim stanovnicima Perzije, Cilicije, Damaska, Libanona, Gornje Galileje i Samarije, sve do granica Etiopije, da se udruže sa njim u borbi protiv kralja Arfaksada. Stanovnici svih gradova i pokrajina nasmijaše se Nabukodonosoru i ne okupe se oko njega da bi za njega vojevali. Kralj se

tada užasno razbijesni i odluči da sve narode u sva prijestolja uništi. Sam sa svojom vojskom pobjedi kralja Arfaksada i zagospodari njegovim gradovima, te se vrati u Ninivu. Tu sazove sve svoje pomoćnike i veli im svoju tajnu o uništenju svih onih koji se nisu pokorili njegovoj molbi. Nakon toga pozove svog najboljeg vojskovođu Holoferna i naredi mu da uzme 120 tisuća vojnika, 20 tisuća konjanika i da krene na zapad u vojno

osvajanje svih gradova i pokrajina.

Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima,

nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački,

u svoj zemlji koja ti je povjerena.

Holofernova vojska je krenula u osvajanje. Pokorili su sve narode, rušili palili pljačkali i ubijali. Vojska je stigla do velike judejske ravnice i tu se utaborila na duže vrijeme da sakupe hranu za vojsku. kad su izraelci, koji su živjeliu Judeji, čuli što je Holoferno učinio drugim narodima, kako je razorio njihove hramove, obuze ih strašan strah od toga čovjeka. Sav narod Izraelski na poziv svećenika Joakina udruži svoje snage u obrani svoje zemlje i Svetog hrama. Molili su se Bogu, pridonosili su nu žrtve paljenice i zavjetnice, podizali su iz sve snage glas ka Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.

Tada narod pade ničice,

Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode,

Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti

roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih!

Holofern je čuo da se narod Izraelov sprema u obranu, pa se je potajice pitao kakav je to narod koji se ne želi mirno njemu pokoriti. Pozove Ahijora da mu ispriča o Izraelcima, a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom, jer će Izraelce štititi njihov Bog, a njegova vojska će izgubiti. Holofernu se nije svidjelo to što je čuo, pa protjera ratnika Ahiora, ka Izraelcina.

  Opsijedanje Betulije

Naredi Holofern svojoj vojsci da krene na Betuliju. I da zaposjednu sve puteve što vode u brda gdje su bili sinovi Izraelovi. Kad su Izraelci ugledali tu silnu vojsku hrabro ostadoše na svojim mjestima da brane svaki kamen i svako brdo. Savjetnici Holofernovi savjetovaše mu da bude mudar u ratovanju sa sinovima Izraela. Ako želi doći do pobjede onda neka zauzme sve izvore vode na obroncima. Iz kojih stanovnici Betulije uzimaju vodu. I da ih umori žeđu a ne oružjem. nakon 34 dana sinovi Izraelovi nisu izdržali već odoše do starješine Ozije tražeći neka ih preda Holofernu, neo da umru od žeđi i gladi.

Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana,

za kojih će Gospod Bog naš

izliti na nas milost svoju:

Zacijelo nas neće napustiti zauvijek.

Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći,

izvršit ću što tražite.

  Judita

Sve što se dešavalo u Betuliji doznala je Judita kći Merarije sina Izraelova.

Živjela je sama kao udovica već treću godinu. Muž Monaše umro je kod žetve ječma od sunčanice. Od tada Judita živi vrlo skromno, nosila je udovičke haljine, postila je sve dane osim subota i svetkovina. Bila je poštena i ponizna bogu. Judita sazove sve gradske stariješine i ukori ih što su narodu u ime Boga obećali predaju za pet dana, ako im Bog ne pomogne:

A tko ste vi da danas iskušavate Boga

I postavljate se iznad Boga među ljudima?

Odlučila je pomoći svome narodu, ali nikom nije htjela reći kako. Glasno je

zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na bokovima "Juditina molitva".

  Judita i Holofern

Judita je odlučila otići do vojskovođe Holoferna. Za tu priliku obukla se svečano, stavila sav svoj nakit, te kad je izišla van sav narod se divio njezinoj ljepoti. Vojskovođa Holofern također je bio ustuknuo pred njenom ljepotom i primio ju u svoj šator da čuje što želi od njega. Izdala je svoj plan kako da osvoji narod Izraelski. Holofern se oduševio njezinom modrušću i sve što je tražila od njega bilo joj je ispunjeno. Četvrti dan,

Holofern je pripremio gozbu i pozvao Juditu. Očaran njezinom ljepotom u njemu proradi čežnja za njom. Gozba je trajala dugo u noć, Holofern je popio dosta vina, te zaspao. Iza ponoći posluga se povukla, te je ostala samo Judita. Uzela je Holofernov mač i odsjekla mu glavu, stavila u torbu i zajedno sa svojom sluškinjom odšuljala se iz njegovog šatora, Kroz sve njegove straže i došla pred vrata svog grada Betulije. Odmah su je pustili, a ona je izvadila glavu i stavila je pred gradske starješine Ozija, Habrisa i Harmisa, govoreći:

Bog ga je pogodio rukom jedne žene!

Neka živi Gospodin

koji me zaštitio na putu kojim sam hodila!

Puk sav izvan sebe pade ničice da se pokloni bogu, a Ozajia reče:

Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega

Više od svih drugih žena na zemlji!

Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,

Koji te vodio da odsječeš glavu vođi neprijatelja naših!

  Pobjeda

Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da ga je ubila obična robinja, počeli su oplakivati gospodara i osjećati silni stah pred narodom Izraelskim. Vojska se počela povlačiti, a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno tijelo i jednu dušu u želji da otjera neprijatelja. Veliki svećenik Joakin i stariješine iz Jeruzalema dođoše da vide i da se dive dobročinstvu što ga Gospod učini Izraelu, te da vide Juditu i da ju pozdrave riječima:

Ti si slava Jeruzalema!

Ti si najviši ponos Izraela!

Ti si uzvišena dika roda našega!...

Zatim nasta veselje i gozba u čast Judite. Usred sveg Izraela Judita zapjeva zahvalnicu, a narod prihvatio taj hvalospijev. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. Za cijelog svog čivota pa i poslije ostala je slavna. Umrla je u svojoj kući u starosti od 105 godina.

Evanđelje po Ivanu

Evanjđelje je izvorna grčka riječ a znači Blagovijest ili Radosna vijest. Evanđelje je usredotočeno na osobu Isusa Krista, koji kao Sin Božji i sin čovječji propovjeda i uspostavlja intimnu zajednicu između Boga i čovjeka. Pisac četvrto Evanđelja je Ivan apostol. Razne su rasprave kome treba pripisati četvrto Evanđelje: Ivanu apostolu ili Ivanu Prezbiteru iz druge Kršćanske generacije. Valjani argumenti govore u prilog Ivana apostola. Pisac se krije iza formule "Učenik koga je Isus ljubio". Prema najstarijim

svjedočanstvima to je Evanđelje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i početkom drugog stoljeća. Prva tri Eanđelja (Evanđelje po Mateju, Evanđelje po Marku, Evanđelje pd Luki) vrlo su srodna sadržajem, slijedom događaja i samim izrazimai riječima, te se takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno čitanje). Ivanovo Evanđelje znatvo se razlikuje

po izboru građe povijesno-zemljopisnim okvirom i načinom izlaganja što čini zatvorenu cjelinu. Glavni sadržaj Ivanova Evanđelja sačinjavaju Isusovi govori koji obrađuju široko zasnovanu temu. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom rođenju, Sa Samarijankom o novom bogoštvlju i s Markom o navom uskrsnuću. U Ivanovom Evanđelju Isus govori apstraktno, jednolično, učiteljski i uzvišeno, naročito oproštajni

govor i velikosvećeničku molitvu. Po Ivanovom Evanđelju Isus je u tri Pashe bio u posjeti Jeruzalemu, a treći put uhvašen i razapet. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu je usredotočeno na "Život vječni". Ivanov "Život vječni" nije samo neko buduće dobro, nego stvarnost koja počinje već sada prihvaćanjem Krista i opredjeljenjem za njeg a sastoji se od u najprisnijoj zajednici pojedinca i svih vjernika s Kristom i preko njega-u Duhu Svetom-s Ocem. Ivan apostol ne iznosi samo gole činjenice nego upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simboličko značenje. On nam daje promišljeni život Isusov. U njemu nalazimo dubinsko promatranje središnjih događaja, povijesti spasenja i

Krista u Crkvi prisutnoga. Ivan je ne samo Evanđelist-teolog nego i kako sam voli reći-svjedok. Svaki događaj Isusova života pod perom intuitivnog mistika Ivana postaje znakom budućih stvarnosti u životu zajednice Kristovih vjernika. Ivan voli simboliku u izražavanju, tako je Isus: zaručnik, hram, kruh, pastir, put, janje i vrata. Riječnik kojim je

pisao vrlo je siromašan i često se ponalja.

Biblijski znanstvenici su pisali da je cvijet Biblije Evanđelje, a cvijet Evanđelja je Evanđelje Ivanovo. Evanđelje po Ivanu sastoji se od osam cjelina:

*Proslov

*Prva pasha

*Putovanje kroz Samariju i Galileju

*Drugi blagdan u Jeruzalemu

*Pasha sumnoženjem kruha-govor o kruhu života

*Blagdan Sjenica-Isus, svjetlo i život

*Blagdan posvećenja hrama

*Posljednja pasha-proslava sina čovječjega

*Uskrsni dan

Proslov

U početku bijaše riječ

I riječ bijaše kod Boga

Ovaj svečani proslov napisan je kao uvod u četvrto Evanđlje. U Proslovu se navješćuju osnovni motivi Ivanova Evanđelja, a to je: riječ je postojala prije stvaranja svijeta. Riječ ili logos su ime Isusa Krista, riječ je Bog, svijetlo je život, sprema se Evanđeoska drama u sukobu Krista-svjetla sa svijetom tj. tamom.

U početku bijaše Riječ

i Riječ bijaše kod Boga-

i Riječ bijaše Bog

Ona u početku bijaše kod Boga

Sve je po njoj postalo

i ništa što je postalo

nije bez nje postalo.

U njoj bijaše život

i Život bijaše svijetlo ljudima

I Svjetlo svijetli u tami,

i tama ga obuze.

Pojavi se čovjek

poslan od Boga

Kojemu bijaše ime Ivan

On dođe kao svjedok

da svjedoči za Svjetlo

da svi vjeruju po njemu.

Prva Pasha

Svjedočanstvo Ivana Krstitelja

Pitali su Ivana tko je, ako nije Mesija, niti prorok. Ivan je odgovorio:Ja krstim vodom, među vama stoji netko koga vi ne poznajete. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje dolazi  govoreći ove riječi: Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta. Ivan Krstitelj se okrenuo Židovima koji su propitkivali tko je on, govoreći im riječima: Ovo je onaj za koga vam rekoh. Poslije mene dolazi čovijek koji je predamnom, jer bijaše prije mene. Ja ga nisam poznavao. Ali sam zato došao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. Od tada su Isusa pratili prvi njegovi učenici dva brata Andrija i Petar. Drugi dan priključio im se i Filip.

Putovanje kroz Samariju i Galileju

Isus se objavljuje Samarijancima na putu u Galileju, gdje je Isus svratio u

Samariju. Tamo dođe u samarijski grad Sikar. Isus umoran od putasjedne kraj zdenca Jakovljeva. U to dođe neka žena Samarijanka da zahvati pode, a Isus joj reče: Daj mi da se napijem. Žena odgovori: kako ti, Židov, možeš iskati od mene Samarijanke da se napiješ? Židovi se ne druže sa Samarijancima. Nato je Isus rekao da će njoj dati žive

vode od koje neće nikada tko se napije više ožednjeti. Tada žena zavapi sa molbom da njoj da te žive vode, kako ne mora svaki dan uzimati vodu u taj duboki zdenac. Isus je otpusti riječima: Idi ženu! Žena je otišla i svima pričala o Isusovom čudu. Mnogi Samarijanci iz onoga grada počeše vjerovati u njega, ne zbog ženinih riječi, već što su se sami uvjerili da je on uistinu Spasitelhj svijeta.

Drugi blagdan u Jeruzalemu

Ozdravljenje dugogodišnjeg bolesnika

Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave židovskog blagdana Pashe. O Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlječio bolesnog čovjeka ako prvi uđe u vodu kada vodu pokrene anđeo gospodnji. Tu je bio neki čovjek koji je 38 godina bolovao i nije mogao sići u ribnjak. Isus prolazeći kraj njega reče: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj! Čovjek ozdravi, a cijeli Jeruzalem je čuo što se dogodilo. Židovi su ga osudili što je to

učinio u subotu, a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. Židovi su ga zbog toga još više osudli jer je sebe izjednačio s Bogom.

Pasha su množenjem kruha - govor o kruhu života

Isus čudesno nahrani pet tisuća ljudi

Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. Veliko je mnoštvo naroda išlo za njim jer su gledali čudesa koja je činio na bolesnicima. Isus se uspne na vrh gore i baci pogled na silnu masu naroda podno gore. Upita Isus Filipa svoga učenika: Kako da nabavim kruha i nahranim toliki narod. Filip nije znao, ali Andrija brat Šimuna Petra reče: Ima ondje jedan dječak sa pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Reče isus narodu da sjedne na travu. Tada uzme kruh, zahvali Bogu i počne dijeliti ljudima. Od riba im isto tako dade koliko su htijeli. Narod se najeo do sitosti, da je još kruha i ribe ostalo. Ljudi, kad vidješe čudo koje učini Isus, rekoše: Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet! Gospodine - rekoše mu na to - daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh života koji je sišao s neba, tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vijeruje u me, sigurno neće ožednijeti. Židvi su na te riječi počeli opet biti nepovjerljivi, a Isus im

odvrati: Ako ne jedete tjela Sina Čoviječega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima život viječni. I ja ču ga uskrisiti u posljedni dan. Isus je osjetio da među dvanaestoricom njegovih učenika postoji koji je nevjeran i koji će ga izdati. Učenici ga više nisu dalje htijeli pratiti. A Isus ih upita: Zar će te i vi

otići? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Jedan je od vas đavao. Gvorio je o Judi jer ga je on imao izdati.

Blagdan Sjenica - Isus svijetlo i život

Posjije toga Isus je hodao po Galileji, nije htio ići u Judeju, jer su ga namjeravali tamo ubiti. Približavao se je židovski Blagdan Sjenica. Učenici su mu savjetovali da ode u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja čuda. Kad je bila polovica Blagdana, Isus je doŠao u Judeju, ušao u hram i počeo naučavati. Židovi su se čudili i nisu mu vjerovali. Isus je znao da ga žele ubiti, ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega, jer još

nije došao njegov čas. Zatim je Isus otišao na Maslinovu goru, a ujutro je opet došao u hram. Sav je narod došao k njemu. Tada neki farizeji dovedoše ženu preljubnicu i vele Isusu: Učitelju, ova žena je uhvačena u preljubu. Zakon kaže da takve žene kamenujemo. A ti što veliš? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!

Nakon tih riječi ljudi su polako počeli odlaziti, ne kaznivši ženu. Isus im ponovo progovori: Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svijetlo koje vodi u život.

Blagdan Posvećenja Hrama

Bila je zima. Isus je došao u Jeruzalem u vrijeme svetkovine Posvećenja Hrama. Židovi su ga opet počeli optuživati, kako može za sebe govoriti da je sin Božji i da je Mesija, kad je obični čovjek. Isus im odgovara: Vjerujte djelima da shvatite i sve više spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! Tada su ga htjeli uhvatiti, ali im Isus uspije izmaći.

Isus uskrsuje Lazara

U selu Betanija živo bolesnik Lazar, brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus doznao za bolesnog Lazara, odluči se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. On je jako vilio Lazara i Mariju, te veli svojim učenicima: Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim. Isus je već znao da je Lazar mrtav. Kad je stigao u Betaniju blizu Jeruzalema, Lazar je već četiri dana ležao u grobu. Marija je istrčala u susret Isusu

riječima: Gospodine, da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Uskrsnut će tvoj brat, odgovori joj Isus. Ja sam uskrsnuče i život. Tko vjeruje u mene ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob, a za njim Marija i svi Židovi koji su je taj dan došli tiješiti. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka, jer ga u duši potrese i uzbudi. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tada Isus viknu jakim

glasom: Lazare, izađi! Pokojnik iziđe sav zamotan povojima, a Isus im naredi: Razvežite ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali riječima: Oče, zahvaljujem što si me uslišio. Kad su židovski farizeji vidjeli to čudo prepali su se kako će čitav židovski narod početi u njega vjerovati, a to će izazvati bijes Rimljana koji će im unišćtiti Hram i narod. Odlućili su da ubiju Isusa, jer bolje da umre jedan čovjek, nego žitav narod. Zato se Isus nije više javno kretao, već se sa svojim ućenicima povukao u grad Efraim blizu pustinje.

Posljednja Pasha - proslava Sina čovječega

Posljednji događaji

Približavala se židovska Pasha, te su ljudi iz svih zemalja krenuli u Jeruzalem, da se očiste prije Pashe ( pranje nogu ). Glavni svećenici i farizeji izdali su naredbu da im se javi ako doznaju gdje je Isus, kako bi ga uhvatili. Šest dana prije Pashe je Isus došao u Betaniju kod Lazara, kojeg je Isus uskrsnuo od mrtvih. Pripremili su mu večeru i Marija mu je pomazala noge raznim pomastima. Sutradan veliko mnoštvo naroda došlo je na blagdan kad su čuli da Isus dolazi u Jeruzalem. Dočekali su ga palminim granama klikčući. Hosana! (spasi). Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov! Isus je ušao u Jeruzalem jašući na magarcu. Iako je činio velika djela, ipak mu nisu svi vjerovali iz straha da ne budu izopačeni. Isus se obratio narodu ovim riječima: Tko vjeruje u me, ne vjeruje toliko u me, nego radije u onoga koji mene posla. Tko mene vidi, vidi onoga koji mene posla. Ja, svijetli, došao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami. Ako tko čuje moje riječ, a ne vrši ih, neću da ja osuditi, jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet. Navečer uoći blagdana Pashe za večerom, Isus svjestan da mu je

Otac sve predao u ruke, ustane od večere, skine ogrtač, uzme ubrus, ulije vode u posudu za pranje, te počne učenicima prati noge i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Kad je to učinio sjeo je ponovno za stol zajedno sa svojim apostolima, te dubuko potresen u dušu, svećano izjavi: Jedan će me od vas izdati! Apostoli su se u čudu međusobno gledali, a jedan učenik kojeg je Isus posebno ljubio (Ivan) tiho ga upita: Gospodine, tko je taj? To je onaj komu ću ja kruha umoćenog dati - odgovori Isus. I umoči zalogaj kruha u vino te ga da Judi, govoreći: Što misliš ćiniti, ćini brzo! Nitko nije svatio Isusove riječi, već  samo Juda koji uzme zalogaj i izgubi se u noći.

Na rastanku s učenicima

Isus se obraća apostolima i daje im novu zapovijed: Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja ljubio vas. Po tome će svi znati da ste moji ućenici. Sinovi, još sam malo s vama. Kamo ja idem vi ne možete doći. Neka se ne uznemiruje vaše srce! Tamo kamo ja idem već znate put. Ućenik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put, istina i život - reče mu Isus. Vratit ču se ja k vama. U taj dan spoznat će te da sam ja u svom Ocu, vi u meni i ja u vama. Isus više nije s njima htio

govoriti, već je ustao i krenuo i pozvao ućenike da ga slijede. Putem im je

još rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu će te imati

patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobjedio svijet.

Isusova smrt

Kad to reče, Isus sa svojim ućenicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je bio vrt u kojem je Isus često boravio sa svojim ućenicima. To je znao Juda, koji ga dočeka sa četom stražara. Isus je znao zašto su došli, pa je istupio napred, te ih upita: Koga tražite? Isusa Nazarećanina - odgovoriše mu. Ja sam - reče Isus. Nato ga židovski stražari uhvate, svežu  i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus

priznaje da je kralj židovski i da je došao na ovaj svijet da svijedoči o istini. Iako Pilat nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se židovskom narodu da sam odlući da li žele da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlučio da se kazni Isus, a oslobodi Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bičuje. Vojnici mu stave na glavu krunu od trnja i ogrnuše ga skrletnom kabanico. Narod je uporno tražio od Pilata da Isusa razapnu na križ. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na križ napisao hebrejskim jezikom: Isus Nazarećanin, kralj židovski. Isus noseći križ na leđima popne se na mjesto Golgota (križni put). Tu su ga razapali sa još dvojicom osuđenika. Kod Isusova križa stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku reče joj: Ženo, evo ti sina! Isus je bio svjestan da je već sve svršeno te reče: Žedan sam. Tada mu natope spužvu sa otcom i primaknuše ustima. Kad Isus uze ocat reče! Svršeno je! Te nakloni glavu i predade duh. Kako se bližio dan Pashe, Josip učenik Isusov, zamoli Pilata da mu dozvoli da skine Isusa sa križa. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa križa zajedno sa Nikodemom, sahraniše Isusa po židovskom obićaju, na istom mjestu gdje je razapet.

Uskrsni dan

Treći dan od Isusove smrti na grob dođe Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa groba pomaknut. Marija otrča po apostole da im javi. Svi se uvjeriše da je grob prazan, osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u kuće, jer nisu još shvatili "Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je plakala u grobu opazi dva anđela u bjelom. U to se ukaže  Isus riječima: Idi braći mojoj i reci im: Ulazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu! Marija iz Magdale ode i javi ućenicima da je vidjela Gospodina. Navečer, istoga dana u kuću, gdje su bili sakriveni ućenici od osvete Židova, dođe Isus, stane pred njih te im reče: Mir vama! Kao što je mene posla poslao Otac tako i ja šaljem vas. Poslije tih riječi dahne u njih i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im, kojim zadržite, zadržani su im.

Kajin i Abel

Jahve stvori čovijeka od zemal;jskog praha, udahne mu život i dade mu ime Adam. Adamu stvori ženu od njegovog rebra. Pošto su prekršili Božju zapovijed, Bog protjera Adama i Evu iz Edena - rajskog vrta. Spojeni u prvu zajednicu Eva rodi sina Kajina. Poslije rodi drugog sina Abela. Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. Jedniga dana oba brata su prinosila Bogu svoje žrtve. Kajin od zemaljskih plodova, a Abel najbolju stoku. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i njegovu niti ne pogleda. Stoga se Kajin jako razljuti na Boga. Bog upita Kajina: Zašto si ljut? Ako radišpravo vedrinom odsijavaš, a ako ne radiš pravo onda ti je grijeh na pragu, kojem se još možeš oduprijeti. Kajin ne posluša Boga već pozove Abela na polje, skoči na njega i ubije ga. Potom Bog upita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori Kajin. Jahve nastavi što si ućinio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji.

Obrađivat ćeš zemlju ali ti neće roditi. Viječni ćeš skitnica na zemlji biti! Kajinu je bila teška kazna te se požali Bogu, zašto ga kazni tako da ga može ubiti svatko ko ga nađe. Bog mu odgovori: Ne, nego tko ubije Kajina sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti. I zato Bog stavi znak na Kajina da nitko ruku na njega ne digne. Kajin ode u zemlju Nod istočno od Edena i tamo se nastani. Oženio se i sagradio veliki grad, kojem je dao ime po svome sinu, Henok.

loading...