Hans Christian Andersen : Bajke i priče

HANS CHRISTIAN ANDERSEN:

DJEVOJČICA SA ŠIBICAMA

Kratki sadržaj:

Djevojčica je vrlo teško živjela. Prodavala je šibice. Nije smjela doći kući

ako ništa ne bi prodala. Voljela je svoju pokojnu baku koja joj se ukazala.

Baka ju je ponijela sa sobom u visine i nestalo je hladnoće, gladi i straha.

Djevojčica se smrznula posljednje noći u staroj godini.

Ljudi su je sažaljevali, ali joj više nisu mogli pomoći jer je bila mrtva.

Sve je nestalo i djevojčica je sada sretna sa svojom bakicom.

Analiza glavnog lika:

Djevojčica

Siromašna, gologlava, bosonoga, jadna, gladna, promrzla, mrtva.

Sporedni likovi:

Dječak, otac, bakica, ljudi.

HANS CHRISTIAN ANDERSEN:

CAREVO NOVO RUHO

Bilješke o piscu:

Hans Christian Andersen (1805. - 1875.) je danski književnik,

sin siromašnog postolara koji je proveo djetinstvo u bijedi,

prepušten sam sebi i svojoj mašti. Izbjegavao je školu,

pa je s redovitom obukom počeo kasno, kad je sa 14 godina došao u

Kobenhavn. Kasnije mnogo putuje po Europi i Americi. Godine 1827.

objavio je svoju prvu pripovijest, a zatim 1829. i putopis "Pješice od

Kanala Holmen do istočne točke Amagu", pa niz lirskih pjesama,

melodrama, romana itd. Svoj pravi izraz našao je tek u bajkama kojima

je stekao svjetsku slavu i priznanje. Bajke, bilo da su uzete iz vilinskog

svijeta, pučke predaje, bilo da pripovijedaju o jednostavnim ljudima i

stvarima svakidašnjice, zapravo su slike života s njegovim dobrim i lošim

stranama. Odlikuju se humanošću, prostodušnošću i mudrošću,

a prožete su profinjenim osjećajem pjesnika za neiscrpive ljepote svijeta.

Njegova ostala dijela su: "Melodije srca", "Fanazije i skice", "Vinjete",

"Dvanaest mjeseci", "Agneta i vilenjak", "Improvizator", "O.T.",

"Samo guslač", "Mulat", "Slikovnica bez slika", "Maurka",

"Pjesnikov bazar, "Nove bajke", "Sabrane bajke i priče", "Ahasver",

"Dvije baronese", "U Švedskoj", "Bajka mog života", "Biti ili ne biti",

"U Španjolskoj", "Posijet Portugalu", "Sretni Peer" i "Bajki i priča".

Vrsta djela:

Bajka

Mjesto radnje:

U velikom gradu

Vrijeme radnje:

Kao u svim bajkama, prije mnogo godina.

Kratki sadržaj:

U jednom je gradu živio car poznat po tome što je najviše volio

lijepo, novo ruho, te je sav svoj novac trošio samo na to da se lijepo

obuče, dok je sve ostale carske dužnosti u velikoj mjeri zanemarivao.

Saznavši za tu neobičnu carevu strast u grad su pristigli varalice koji su

tvrdili da mogu istkati najljepše ruho na svijetu, ali tako neobično ruho da

ga mogu vidjeti samo oni koji su nadasve sposobni i pametni. Polakomivši

se za novim ruhom car je naručio da mu se istka to neodoljivo lijepo ruho,

platio je varalicama velike novce i živio u iščekivanju novog ruha.

Podanici kao podanici, vidjevši da od tog ruha nema ništa, a bojeći se za

svoj položaj i carsku milost nisu se usuđivali glasno izreći svoja saznanja

da ruho ustvari ne postoji. Tako i car, bojeći se da ne ispadne glup i

nesposoban, nije niti samom sebi priznao da ne vidi ruho, obukao ga,

i ponosan na njegovu ljepotu izašao pred svoje podanike i građane.

"Nitko nije htio priznati da ništa ne vidi, jer bi time pokazao kako nije za

 svoju službu ili kako je veoma glup."

Jedino je dječak sa svojom iskrenošću i nevinošću viknuo kako car

nema ništa na sebi od čega je car protrnuo ali ipak odluči da ostane

u povorci do kraja, "a komornici i dalje nošahu skute kojih nije bilo".

Analiza likova:

Car je samodopadni vladar kojemu nije bilo stalo do vođenja svoje

zemlje, već su mu njegove privilegije koristile samo za zadovoljavanje

svojih strasti za lijepom odjećom. Pri tom je bio isuviše ponosan na

dužnost koju je obnašao te niti u izvanrednim okolnostima nije htio

priznati samom sebi da je u biti nesiguran i nesposoban vladar.

Svoju nesposobnost nadoknađuje gomilanjem odjeće, jer se jedino na

tom polju osjeća dovoljno sposoban. Okružen je licemjernim podanicima,

koji bojeći se za svoj položaj i status, podržavaju tezu o "lijepom" ruhu,

s čime zadržavaju svoj položaj savjetnika u carskim dvorima i dokazuju

svoju pamet i mudrost. Nasuprot svih licemjernih i častohlepnih likova

stoji dijete sa svojom dječjom iskrenošću i nevinošću, koje jedino ima

hrabrost na glas reći istinu o carevom ruhu.

Varalice su lukavi, pokvareni i vrlo sposobni glumci i pantomimičari,

koji su znali i uspjeli iskoristiti ljudsku slabost u svoju korist.

Svjesni da je čovjeku potrebna potvrda njegove mudrosti i pameti,

oni igraju na tu kartu, dokazujući pri tom da ljudskoj gluposti nema kraja.

Analiza stila pisanja i jezika djela:

Ova bajka je namijenjena maloj djeci te je zbog toga

pisana jednostavnim stilom i jezikom, koji oni mogu razumjeti.

Odlikuje se svim epskim elementima, pisana je u prozi, ima fabulu i

možemo je svrstati u sveobuhvatnu podjelu književnih rodova.

loading...