Ivan Andreljevič Krilkov : Basne

IVAN ANDRELJEVIČ KRILKOV:

BASNE

Bilješke o piscu:

I.A. Krilkov (1768. - 1844.) ruski basnopisac, satiričar i komediograf.

Proslavio se prvenstveno svojim basnama, u kojima je često uz

općeljudske mane i poroke istodobno šibao i aktualna ruska društvena

i kulturna zbivanja po čemu se razlikovao od La Fontainea, kojega je

mnogo prevodio i prerađivao i u kojeg se u mnogočem i ugledao.

Krilkoljeve basne, pisane gipkim i jampskim stihovima i narodu bliskim

jezikom, uspjele su prodrijeti i do europskih čitalaca i do ruskog puka,

te pojedine Krilkoljeve sentencije žive i danas kao narodne poslovice.

LABUD, RAK I ŠTUKA

Tri prijatelja, labud, rak i štuka imaju naizgled jednostavnu zadaću,

odvući nakrcana kola preko brda i dola. Međutim krećući se svak na

svoju stranu i unatoč njihovom trudu i htjenju da zadaću uspješno obave,

nisu uspjeli pomaknuti kola.

Rak unatrag vuče, labud pod oblak,

A štuka u vodu zaroni i nesta.

Tko je kriv, ja ne znam - nisu brige moje,

I kola tamo još i danas stoje.

Svako od naših junaka imao je dobru namjeru da ispuni svoju zadaću.

Jedina nesreća je u tome što se svatko kretao na svoj način: rak je vukao

unatrag, labud uvis, a štuka pod vodu. Očigledno da njihova dobra volja

nije bila dovoljna, njima nedostaje zajedništvo, dogovor i koordinacija

pokreta. Na njima bi se dobro primijenila ona narodna poslovica da „Sloga

kuću gradi“.

MAGARAC I SLAVUJ

Magarac čuvši priču o prekrasnom pjevu slavuja, zamoli ga da

mu otpjeva jednu pjesmu kako bi se sam uvjerio u istinitost toga.

Doboronamjerni slavuj, uvijek spreman za pjesmu, pusti svoj glas

od kojeg sve se stiša:

Umuknu ptice, stanu vjeti s gore,

Mirno legnu stada.

Pastiru stade dah, od sreće trne,

Zatreperi sva mu duša,

K pastirici plahi pogled svrne,

Pun zanosa sluša.

Ali magarac kao magarac, preporuči slavuju da bi bilo dobro da čuje

seoskog pjetla kako u ranu zoru kukuriče jer bi od njega imao puno

toga za naučiti. Slavuj je u čudu gledao magarca i tek onda shvati da

nije bitno što ti netko kaže, već tko ti kaže.

Slavuj je umjetrnik, koji sa svojim talentom i nesvakidašnjim

umijećem veoma dobro radi ono što zna. Dapače, on pjeva besprijekorno.

Magarac je neuki kritičar koji u svojoj neukosti nije uspio dokučiti da nema

dovoljno znanja niti sluha da bi mogao kritizirati jednog vrsnog umjetnika.

Stoga neželeći prizanti si svoju glupost, magarac traži spas od pjetla, koji

se nalazi negdje između slavujeve genijalnosti i magarčeve stupidnosti.

loading...