Marko Marulić : Judita

MARKO MARULIĆ:

JUDITA

MARULIĆEVA JUDITA

Naslov djela sadrži čitav sadržaj, temu i jezik kojim je napisan:

        “Libar Marka Marulića Splićanina

          u Kan se uzdarži istorija svete udovice

          Judit

          U verslih hrvacki složena

          kako ona ubi vojvodu Olofenea

          po svidu vojske njegove

          i oslobodi puk izraelski

          od velike pogibili”.

Teme:

  Juditino oslobađanje grada Jeruzalema

  Smionost udovice Judite

  Juditina vjera

  Rodoljublje

  Sukob dobra i pravde sa zlom i nepravdom

Djelo je posvećeno Marulićevu kumu Dujmu Balistiliću.

Nakon naslova slijedi posveta koja započinje:

        “Poštovanomu Isukarstu papu i parmananu Splitskoem

         gospodinu dom Dujmu Balistiliću kumu svomu.

         Marko Marulić Umiljono priporučeuje z dvornim

         poklonom milo poskita.”

U posveti se saznaje gotovo sve o djelu: izvor, inspiracija, kome je djelo

namjenjeno, uzor po kome je napisano, kratki sadržaj i vrijeme kada je

napisano.

Izvor:

Biblijska priča o Juditi, hebrejskoj junakinji, koja je spasila svoj narod

od propasti. Priča o Juditi dio je starog zavjeta, koji Marulić naziva starim

testamentom.

Marulić ističe namjeru da pribliči Juditu običnom čovjeku.

Na kraju posvete Marulić navodi vrijeme nastanka “Judite”.

        “Od rojen’ja Isukarstova u puti godišće parvo nakon

          tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca Aprila,

          u Splitu gradu”.

Djelo je podijeljeno na šest pjevanja koja se zovu libari.

Na početku svakog piše što se u njemu nalazi. Marulić djelo započinje

invokacijom:

         “Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,

          Sminja nje  stvoren’ja hoću govorit;

          zato ću moliti, Bože tvoju svitlost.

          Ne htij mi kratiti u tom punu milost.”

U prvom pjevanju Nabukodonosor nakon što je dobio Arfaksada, posla

Holoferna da s vojskom osvaja države jer je želio gospodariti čitavim

svijetom.

U drugom pjevanju opisuju se osvojeni krajevi. Akiora su veziri zamrzili

jer je govorio istinu.

To je bio razlog da je u trećem pjevanju holoferno prognao Akiora u

Betuliju. Građani Betulije su izgubili nade u spas, te se žele predati

Holofernu. Judita ih zato kori:

        “Tko ste, da ćete moć Božju iskusiti,

         jer svim vekšu nemoć, vekši gnjiv raditi.

         Jer se razsarditi hoće tom ričju Bog.

         Pri ner se smiliti, ni dati nam odlog.”

U četvrtom pojevanju Judita sa svojom sluškinjom Akrom odlazi van

grada u Holofernov logor. Kako joj je Bog dao ljepotu, Holoferno se za

njom pomamio.

U petom pjevanju je Holoferno saspao mrtav pijan poslije gozbe, a

Judita mu je odsjekla glavu i stavila ju na zidine grada. U istom Pjevanju

Akior se obratio i odlazi živjeti u Betuliju.

U šestom pjevanju opisan je bijeg i raspad Holofernove vojske, nakon

što su vojnici ugledali njegovu glavu na zidinama. Judita je živjela jako

dugo; čak sto i pet godina. Nakom smrti narod ju je sedam dana

oplakivao i dovjeka štovao.

Sinteza:

Ovaj rodoljubno-religiozno-alegorijski ep se sastoji od šest djelova, tj. od

šest pjevanja ili libara. Stil je vrlo slikovit, sa puno usporedbi i metafora.

Likovi, posebice Judita opisani su vrlo detaljno; kako njihov izgled tako i

karakter. Ep odiše ljubavlju prema Bogu i domovini i potiče narod na vjeru

u Boga, obranu domovine i hrabra djela.

BIBLIJSKA JUDITA

Judita je povijesna knjižica, pisana Hebrejskim jezikom. Iako se u njoj

iznosi puno podataka, povijesnih i zemljopisnih, glavna joj je namjena

pouka što dolazi iz priče. Judita je jedan od rijetkih dijelova Biblije koji

više podsjeća na Novelu nego na Svetu Knjigu. U djelu nepoznatog autora,

posebno se ističe židovsko rodoljublje i religija. Religija se na neki način

izjednačuje sa životom naroda, a Judita, kao simbol, predstavlja židovski

narod. Radnja se odvija u Esdrelonu, kod Armagedoma. Djelo datira oko

drugog ili prvog stoljeća pr. Kr. i sastoji se od ovih pet dijelova:

1.  Holofernov vojni pohod

2.  Opsjedanje Betulije

3.  Judita

4.  Judita i Holofern

5.  Pobjeda

1. Holofernov vojni pohod

Nabukodonosor, koji je bio kralj Asiraca, ratovao je protiv kralja

Arfaksada. Kako bi ga lakše pobijedio Nabukodonosor je pozvao sve svoje

susjede da mu se pridruže u borbi. Njegovi susjedi su se samo nasmijali,

te se on strašno rasrdio i odlučio ih sve pokoriti. Pošto je sam sa svojom

vojskom pobjedio Arfaksada, pozvao je svog najboljeg vojskovođu –

Holoferna, te mu naredio da uzme 120 tisuća vojnika i 20 tisuća konjanika

i krene u rat sa susjedima. O njegovoj okrutnosti svjedoči i ovaj citat:

        “Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima,

          nego kamo god dođeš, podvrgni ih smrti i pljački,

          u svoj zemlji koja ti je povjerena.“

Holofern je uspješno ratovao, rušio, palio, te pljačkao i ubijao svakog tko

mu se našao na putu. Uskoro je stigao do velike Judejske ravnice i tu su

utaborio da skupi hranu za vojsku. Izraelci koji su živjeli u Judeji su čuli za

Holoferna i užasavali su se na samo njegovo ime. Zato su se svi Izraelci iz

Judeje, na poziv svećenika Joakina, ujedinili u molitvama za svoju zemlju:

        “Tada narod pade ničice,

          Iskaza štovanje bogu svome i zavapi: Gospode,

          Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti

          roda našega i obaziri se danas na lica sebi posvećenih!“

Kada je Holofern čuo da se Izraelci ne žele predati, pitao je Ahijora o

Izraelcima. On mu je rekao neka ne napada Izraelce “ako nema grijeha

pred bogom“, jer će ih štititi njihov Bog, a njegova vojska će izgubiti.

Holofernu se to nije sviđalo, pa ga potijera k Izraelcima.

2. Opsjedanje Betulije

Holofern je ipak odlučio napasti Betuliju, te je naredio svojoj vojsci da blokiraju puteve što vode u brda. Kada su ih Izraelci vidjeli, nisu se uplašili, već su još čvršće odlučili obraniti svoj dom. Savjetnici su uvidjeli da će teško izvojevati pobjedu, te su savjetovali Holoferna da zatvori izvore iz kojih su Izraelci dobivali vodu. Nakon 34 dana opsade Izraelci su tražili od stariješine Ozija da ih preda Holofernu, jer nisu željeli umrijeti od žeđi. Ozije im odgovori:

        “Budite hrabri, braćo, ustrajmo još pet dana,

          za kojih će Gospod Bog naš

          izliti na nas milost svoju:

          Zacijelo nas neće napustiti zauvijek.

          Prođe li tih pet dana bez ikakve pomoći,

          izvršit ću što tražite.“

3. Judita

Za sve to je doznala pobožna udovica Judita. Kako je bila vrlo pobožna

ona je osudila obećanje gradskih starješina da će im Bog pomoći za pet

dana:

        “A tko ste vi da danas iskušavate Boga

          I postavljate se iznad Boga među ljudima?“

Odlučila je pomoći svome narodu, te je “glasno zavapila Gospodu, posula

glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na bokovima        “.

4. Judita i Holofern

Judita je obukla svoje najljepše haljine i otišla kod Holoferna. Holofern se

zadivio njezinoj ljepoti i pozvao ju u svoj šator da mu kaže što želi. Ona

muje ispričala svoj plan kako da osvoji Izrael, a on joj je divivši se njenoj

mudrosti ispunio sve što je tražila. Četvrtog dana Holofern je priredio

gozbu i pozvao Juditu. Holofern je popio puno vina i zaspao i ostao sam s

Juditom. Judita je tada uzela mač i odsjekla mu glavu, spremila ju u vreću

i pobjegla iz njegovog logora. Vratila se u Betuliju i pokazala glavu

stariješinama, te rekla:

        “Bog ga je pogodio rukom jedne žene!

         Neka živi Gospodin

         koji me zaštitio na putu kojim sam hodila!

Svi ljudi se poklone Bogu i Ozija reče:

        “Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega

          Više od svih drugih žena na zemlji!

          Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,

          Koji te vodio da odsječeš glavu vođi neprijatelja naših!“

5. Pobjeda

Kada su drugo jutro našli Holoferna i shvatili da ga je ubila žena, vojnici

su se strašno uplašili i počeli povlačiti. Izraelci su ih istjerali do kraja, a

svećenik Joakin i stariješine iz Jeruzalema su došli vidjeti što je Bog učinio

da pomogne Izraelcima. Kada su vidjeli juditu pozdravili su je:

        “Ti si slava Jeruzalema!

         Ti si najviši ponos Izraela!

         Ti si uzvišena dika roda našega!...

Poslije su napravili gozbu u Juditinu čast, a ona je zapjevala zahvalnicu,

koju su svi prihvatili. Poslije mjesec dana slavlja Judita i ostali su se

povukli svojim domovima. Judita je umrla u 105. godini života.