Mihail Jurjevič Ljermontov : Junak našeg doba
MIHAIL JURJEVIČ
LJERMONTOV:
JUNAK
NAŠEG DOBA
Mjesto i vrijeme radnje:
Carska
Rusija, 19. stoljeće. Radnja se odvija na više mjesta,
uglavnom
kod Kavkaza, te na bojištima s plemenima Čečena i Tatara.
Vrijeme
radnje je lako uočljivo po kozacima - ruskim konjanicima koji
su
tada bili zastupljeni velikim dijelom u ruskoj vojsci.
Tema:
Pečorinov
život, njegove pustolovine u kojima uvijek traži neko
novo
uzbuđenje da mu život ne bude dosadan. To najčešće uključuje
poigravanje
tuđim osjećajima, manipuliranje tuđim životom i izdaju
prijatelja.
Problematika koja se obrađuje u
djelu:
U
ovom djelu obrađen je život «suvišnog čovjeka». On misli da za njega
sreća
ne postoji, a zapravo ju ne uspijeva pronaći, iako može biti pred
njim
cijelo vrijeme. Život mu je ispunjen nizom različitih događaja koji
su ga
privremeno usrećili, pa zbog toga mora ići naprijed i izazivati život.
Jedino
pitanje koje postavlja Pečorin jest pitanje postojanja sudbine i
slobode,
što se vidi u ovoj rečenici:
„I,
ako je zbilja sve preodređeno, zašto nam je onda dana volja, razum?
Zašto moramo odgovarati za svoje postupke?“
Kratki sadržaj:
Pisac
putuje preko Kavkaza gdje susreće Maksima Maksimiča.
Oni
se upoznaju i međusobno pomažu. Stižu u jednu kuću gdje će
prenoćiti
i tu mu Maksimovič priča priču o neobičnom čovjeku Grigoriju
Aleksandroviču
Pečorinu, gdje kaže o njemu ovako:
“Zvao
se… Grigorij Aleksandrovič Pečorin. Bio
je dečko i pol, mogu vam
reći, samo malko čudan. Tako naprimjer, po
kiši, studeni, povazdan u
lovu, svi prozebli, umorni, a njemu ništa. A
drugi pak opet sjedi u svojoj
sobi, i pirne li vjetrić, veli da se
prehladio.”
Pečorin
i Maksimovič su godinu dana bili živjeli zajedno u vojnoj utvrdi.
Obojica
su bili časnici. Tako počinje prva
pripovijetka – «Bela»,
gdje
Pečorin biva pozvan na zabavu jednog «prijateljski raspoloženog
kneza»,
gdje je upoznao Belu, kneževu najmlađu kćer, i u nju se
zaljubio.
Osim kneza, na tom je mjestu obitavao i razbojnik Kazbič,
koji
je bio vođa lokalnih hajduka u borbi protiv Rusa, te se i on zagledao
u
Belu. Kazbič je imao prekrasnog, vitkog konja kojega je knežev sin
Azamat
htio, te je za njega bio spreman sve učiniti. Azamat i Pečorin se
dogovore
– ako Pečorinu Azamat dovede svoju sestru, ovaj će njemu
priskrbiti
toga konja. Azamat otima svoju sestru i dovede je Pečorinu,
a
natrag otiđe s konjem. Kazbič, shvativši da je prevaren, pobjegne.
Pečorin
na sve načine želi steći Belinu naklonost i ljubav.
Polako
to i postiže. Nakon što ga je Bela zavoljela i potpuno mu se predala, on ju počinje
ignorirati. Kazbič ubija kneza (Belinog oca) zbog
osvete.
Kasnije otima Belu te je smrtno rani nožem u leđa.
Bela
nakon dva dana umire, stalno izražavajući svoju ljubav Pečorinu.
Ali
on nije mario.
Druga pripovijetka počinje susretom Maksimiča i
autora.
Razgovaraju
o Pečorinu. I Pečorin dolazi u to mjesto.
Maksim
jedva čeka da ga vidi, ali se ovaj pojavljuje tek na kraju kada
je morao
odlaziti. To je razljutilo Maksimoviča te je Pečorinove dnevnike
predao
autoru (Pečorinu je bilo svejedno što će sa njima učiniti).
Nakon
godinu dana Pečorin pogiba te pisac odlučuje objaviti njegov
dnevnik.
U dnevniku je opisan Pečorinov put i odmor u jednom mjestu.
Na
putu prenoćuje u jednom primorskom gradiću, gdje igrom slučaja
rabzbija
jedan «nedužan» lanac krijumčarenja gdje jedna djevojka pogiba.
Nakon
dolaska na konočno odredište Pečorin susreće svoje stare prijatelje,
Grušnjickog
i doktora Vernera. Tu dolazi i kneginjica sa svojom majkom.
Grušnjicki
se zaljubljuje u kneginjicu. Pečorin to uviđa i nastoji ih
razdvojiti
na neobičan način. Pričajući priče stjecao je popularnost i
odvodio
kneginjičine udvarače, što je ona mrzila. Daljnjim ignoriranjem i
izigravanjem
ravnodošnusti prema njoj ona ga je počela još više mrziti.
Grušnjicki
joj se udvarao, što ju je prvih nekoliko dana zabavljalo,
a
kasnije joj je dosadilo. Za to je vrijeme Pečorin naljutio kneginjicu,
te
ga je ona počela toliko mrziti da nije prošao dan da to ne pokaže.
Naglim
preokretom, nakon službenog upoznavanja jedne večeri na
zabavi,
kneginja je počela sumnjati u svoj stav. Tada se pojavljuje i
Pečorinova
bivša djevojka Vera, koju je napustio, ali ga ona i dalje voli.
Kasnije
je kneginjica izbjegavala Grušnjickog, a nije mogla bez Pečorina,
koji
se počeo poigravati i sa Verom. Nadalje, Grušnjicki zamrzi
Pečorina
zbog uplitanja između njega i kneginjice te smišlja osvetu.
Pečorin
se poigravao sa Verom i kneginjom, tj. sa njihovim osjećajima.
Na
kraju kad je odlazio, kneginja nije mogla bez njega,
a
on joj ravnodušno odgovora da je ne voli (ona mu plačući kaže da
ga mrzi,
a on joj se zahvali). Grušnjicki optužuje Pečorina, zbog čega oni
pristaju
na dvoboj gdje su planirali ubiti Pečorina, ali je on shvatio njihove
namjere.
Nakon dvoboja Pečorin biva ranjen, a Grušnjicki mrtav.
Pečorin
odlazi i to je kraj Pečorina dnevnika. Daljnji prikaz radnje se
zbiva
u tvrđavi, gdje je Pečorin bio stacioniran sa Maksimičem.
Tu
počinje pripovijetka «Fatalist» gdje se jedne večeri Pečorin okladi
sa
jednim vojnikom u nepostojanje sudbine. Rekao mu je da će umrijeti
do
kraja večeri. Što se kasnije i zbilo – pijani kozak (ruski konjanik) ga
je
presjekao sabljom (od ramena do srca).
Analiza likova:
Grigorij Aleksandrovič Pečorin
Neobičan
čovjek, vitka stasa, naočit, «suvišan čovjek», život mu je
dosadan,
ne može se smiriti niti voljeti, bježi od svega i od sebe.
Skače
iz pustolovine u pustolovinu, tražeći uzbuđenja. Njegovi postupci
često
nanose više štete nego dobra. Vrlo je sebična osoba, tvrda kamena
srca
i velika ponosa. Ne preže pred ničim, ravnodušan prema svemu.
Veoma
je inteligentan, obrazovan i spretan sa riječima. Kroz život ga vodi
razum,
a ne srce.
Maksim Maksimič
Veoma
dobar čovjek i prijatelj, pun poštovanja prema drugim ljudima.
Iskusan
vojnik i časnik, cijeli je život proveo služeći u vojsci. Pečorin mu je vrlo
drag. Ne voli metafizičke prepirke, živi jednostavan, priprost život.
Stil:
Fabula
nije kronološka, pisac upotrebljava disgresije te se vraća u
prošlost
kako bi opisao i predočio neke dotadašnje dijelove Pečorinova
života.
Roman je izrazito lak za čitanje, veoma me se dojmio.
Sam
takav «ekstremni» život je i veoma opasan, ali mislim da bi danas
ljudi
gore prošli nego prije. Riječnik kojim se likovi koriste je dosta
jednostavan,
iako ima i nekih fraza iz stranog jezika kako bi se Pečorin
prikazao
kao obrazovan čovjek.
Casinos Near Penn National Race Course - Mapyro
OdgovoriIzbrišiFind Casinos Near Penn 대구광역 출장마사지 National Race 평택 출장샵 Course in Chester, 광양 출장샵 PA near Harrah's Philadelphia Casino 남원 출장샵 & Racetrack. 아산 출장안마 Get Directions, Reviews, Phone number, Address,